Obično znanstvenike smatramo za one koji ne prihvaćaju nadmoć Boga. No, to nije bio slučaj s jednim od najvećih znanstvenika u ljudskoj povijesti.

Sir Isaac Newton je nedvojbeno napravio više utjecaja na svijet u kojem danas živimo nego bilo koji drugi znanstvenik. Osim što je bio slavan matematičar i znanstvenik, postoji još jedna malo poznata činjenica o njegovom privatnom životu. On je čvrsto vjerovao u Boga. Volio bih s vama podijeliti zanimljivu anegdotu iz njegovog života.

Imao je dobrog prijatelja s kojim je često imao rasprave i neslaganja, jer njegov prijatelj nije vjerovao u Boga.

Jednoga dana Sir Isaac je smislio plan kako uvjeriti svoga prijatelja da Bog postoji i da je stvorio svemir. U izvedbi svoga plana otišao je drvodjeljsku radnju i tražio drvodjeljuda izradi model našeg sunčevog sustava.

Veliki znanstvenik upućivao je drvodjelju kako izraditi model. Bio je kompleksno obojen u skladu s različitim bojama planeta i s velikim trudom dizajniran da sliči stvarnom sunčevom sustavu što je više moguće. Model je sadržavao sve planete sunčevog sustava koje su bile poznate u to doba.
Nakon nekoliko tjedana intenzivnog rada, model je bio spreman. Sir Isaac je preuzeo model iz radnje, platio i odnio svojoj kući. Stavio ga je na stol u sredini svoje sobe.

Nakon nekog vremena došao je njegov ateistični prijatelj u redovnu posjetu. Nakon ulaska u oko mu je zapeo model solarnog sustava. Njegova znatiželja je bila probuđena. Nikada u životu nije vidio nešto takvo. S dopuštenjem Sir Isaaca, pažljivo je proučio model.

Ateista je stajao pun strahopoštovanja prema finoj izradi i ljepoti dijelova koji predstavljaju različite planete. Vrteći polugom svi planeti bi se pomicali u svojim različitim orbitama oko sunca. Zapitao je Sir Isaaca: ”Tko je ovako majstorski izradio ovaj model sunčeva sustava?”

Sir Isaac odgovori: ”Nitko. Samo se slučajno pojavio na stolu. Jedne noći puhao je snažan vjetar koji ga je dobacio kroz prozor i stavio na stol, baš tako!”

Ateistični prijatelj je bio zbunjen. Iznova i iznova je ponavljao pitanje, a Newton mu je tvrdoglavo davao isti odgovor. Sir Isaac je bio nepokolebljiv- model se pojavio ”iz rijetkog zraka.” Kraj priče.
Napokon se ateistični čovjek uzrujao. Odlučio je prekinuti prijateljstvo s velikim znanstvenikom koji ga je sada pravio budalom. U tom trenutku Sir Isaac je objasnio svoj odgovor.

”Nisam te mogao uvjeriti da se ova replika sunčevog sustava stvorila slučajno. Kako onda ti vjeruješ da su se stvarni sunčev sustav i cijeli svemir, sa svom svojom kompleksnošću kretanja i izgleda, mogao pojaviti tek tako, slučajnošću?”

Na kraju se čovjek osjećao primoran prihvatiti argument da mora postojati neka inteligencija iza stvaranja i funkcioniranja svemira.

Ako prihvatimo da postoji inteligencija iza kreacije, tada mora postojati i osobnost koja posjeduje tu inteligenciju. Kada izjavimo na primjer: ”Ovaj čovjek je inteligentan.”, odnosimo se na osobu koja posjeduje ovu kvalitetu. Inteligenciju može posjedovati samo živo biće, osoba. Osoba ima ime i oblik, identitet. Ona nije samo zamisao u nečijoj glavi.

Jednostavna činjenica da postoji savršen dizajn i red u ovoj nevjerojatnoj kreaciji pokazuje da također mora postojati stvoritelj iza svega. Kako ćete identificirati tu moć i odnositi se prema njoj je putovanje na kojem vi sami morate putovati i naći svoje odgovore i iskustva. To nije nešto što vam ja tek tako mogu reći, iako ja mogu znati odgovor. Ja imam svoje odgovore u koje sam čvrsto uvjeren. No, ako ih kažem vama, možda ih nikada nećete prihvatiti dok nemate iskustvo kojim će ti odgovori utonuti u vas.